K A L T R Š M A

***

Opet nisi od riječi! Kako si ti … Porodica, život, rad … sve me interesuje … oho ho ho… i teže pitanje … i kad prije te napustio onaj
lijepi osjećaj iz Bosne!
Mnogo pozdrava tebi i porodici kao i sreće u novoj domovini.

***
Ej bona … šta ti je radno mjesto? Ne znam njemački, u riječniku ne
nađoh … ali se nadam da je u skladu sa tvojim obrazovanjem i da ne radiš poslove koji nisu za Švabe.
To što ti je dobro meni je naročito drago jer si bar za let u novo na
zelenoj grani … tako postoji lijepa nada da jednog još ljepšeg dana možeš skočiti na kaficu u našu postojbinu, naravno, kada poželiš.
Očito nisu do tebe draga dojezdili mučni fragmente biografije ovako posrnule persone
… odbjegli oficir … neostvareni inžinjer te još bolan…
Setlerija više ne dolazi u obzir!
Ne volim ni pomisli na led i ledinu! Djeca su već ljudi a sa poslom sam na vi!
Moji planovi su drugačiji i vezani su, nećeš vjerovati ti draga meni, za duhovnu stranu moje malenkosti …
Možeš li zamisliti onog antitalenta da piše lirske slogove tamo gdje rastu poeme, muzika, priče, slike duginih boja, dizajn na kompjuterskom kistu …

Rado bih te vidio … ili bar tvoju sliku…osta li šta od one
ljepote? … ali moje mogućnosti za putovanja su sada ograničene, onim toplim i velikim srcem …
Ne pominješ supruga … ako te voli bar malo kao onaj klinac iz Bosne prije pedeset godina, ti si
najsretnija žena i još u najbogatijoj zemlji na svijetu.
Ipak, ljubav je ono što čini naš plemenitim nezaborav i siguran sam da si je osjećala, kao i ja … onda
… sjeti se ako nisi hladna Švabica koja ne ljubi srcem.
Mnogo te pozdravljam i ne šalji me dalje od tebe, u onu mrazovinu gdje za ljubav ne otkucavaju sati … naprotiv …

***
Primi moje iskreno saučešće i žal za tragičnim gubitkom supruga!
Život je grub i nepravedan, ponekad i prema najvrednijim, plemenitim kakvom te pamtim.
Ova dama izgleda prilično elegantno, moderno i privlačno, lagano noseći godinice.
Vidljiv je njen prefinjen ukus da lijepo izgleda! Nadam se da je sačuvala i
onu pitomu nježnost, osjećaj i toplinu koji su u vije,nost nosili ono što smo veličanstveno doživljavali…prvu ljubav!
Ej draga gospo  ne reci da je to bila
luda mladost, trenutak prolazne nesmotrenosti, prolazne emocije …
Ostaj mi sretna u nadi da dugo ne čekam!

***

Ej draga, ove oči su mi je poznate odnekuda, od davnina..da li se varam? Kao onih subota
što su tako sporo prelazile Unu a tako brzo prolazile u našim
rukama, uz ovake poglede i prve dodire usana …
Opet pitanja …
Da li je to samo bio vjetrić, mladalački nemir ili moćna ljubav?
Hiljadu puta sam pomislio da je vrijedilo, da sam te volio strasno, do bola koji divlje ne prašta …
A šta ti misliš, da li je i tebi često takav osjecaj pomjerao
iz ravnoteže  lične galaksije ili i to  tvroglavo pripisuješ mladosti … šta osjećaš sada?
Želis da se vidimo, da prijateljski porazgovaramo … i šta dalje
… suviše sam slab prema tebi prošla ljubavi …
Molim se danu kada čes se smilovati da mi pošalješ brojeve telefona kako bih ti mogao prepoznati onaj mili glasić.
Piši o svemu da mi budeš bliže …

***
Kao sto obećah, šaljem ti slobodan prevod “Prve Ljubavi”, iako mi se čini da duhovni nemiri, romantika, poezija i umjetnost ne stanuju
negdje u blizini, valjda zbog silnih obaveza i trke za kozmetičkim izazovima koji uzimaju naše ljepše stranice života, stvarajući novi
identitet, ni blizu uspomena koje ćuva ona divlja, ali prelijepa obala rijeke. Podrazumjeva se da su tekst i slika ove poeme pokušaj umjetničkog izraza, samo tebi na uvid, kritiku i
odbacivanje ili čak iznenađujući užitak daleko prije meka kreveta …
Ah taj krevet i prokletstvo u nama!
… jer  opet ćeš ti poželjeti, a bojim se, opet ja neću znati šta mi je ćiniti.
Ne vjerujem da je to slučaj u naprednom svijetu.
Sa melodijom ovo je  dragi paket za buduću prezentaciju, ako autor osjeti potrebu za tim jednog dana ili jedne večeri.
Ko zna, možda se na listi tvojih prioriteta pojavi iskrena želja, tamo oko srca, a ja budem taj sretnik, jedini na ovom svijetu, koji opet može da je ostvari … toplo i privrženo.
U međuvremenu mila čitaj, piši, dozivaj, dođi …
Za ono Mila Moje Prošlo kao da nije kasno …
Iako Milo MP  mnogo nedostaje …!

***
Eh slike, slike! Menei poze i javni sjaj baš ne znače mnogo … moju ljepotu teško je prepoznati, još teže ukrotiti u vječnoj
nirvani … gdje neobuzdano tražim iskrena privrženost i beskrajnu nježnost …
Da znaš….zvaću te Draga, Milo Moje, LJubavi iz pijeteta prema
paradigmi-prvoj ljubavi koja živi u mom emotivnom svijetu. To ne znači da si ti ili da ćeš biti, ali nije isključeno … meni ili nekom dr.
Bilo bi lijepo da i ti bar priznaješ onu ljubav, izbjegavajući narativ djevice koja se pravda pred budućom svekrvom.
Molim te pokušaj da shvatiš neke druge vrijednosti iznad blještavih reklama, kao i
Da znaš …
Ti si u mom sjećanju kao lepršava pahulja
lagano sletila na grudi, noseći toplu širinu beskraja,
čini mi se, kao jedina ljubav
koja nosi čari svih ostalih ljubavi
u životu!
Neka ti ova noć donese onu prozračnu blistavost
i ozari zadovoljstvom,
nadom i blaženstvom,
kako to može osjećati samo majka
kada prigrli najmilije …
O Milo Moje , ako slučajno naiđe koja riječ da podsjeća i tanano
plete po nekim snovima čuvao bih je pored onih … gdje mi se nismo shvatili, … sa oznakom “nije najljepša“
“Najljepša je ona riječ za kojom bezuspješno tragamo!”… (.I. Andrić)

***

Ej Milo Moje Prošlo!!! … Ona Švabica pokazuje pravo lice primitivke tako da mojatvoja slika će Milo Moje  Prošlo ostati bez rama, bar za
mene … Za ovaj tlf nemam vremana niti prihvatam dječije isprike … Poslaću ti koji stih iz zbirke u pripremi,” Znakovi pored
srca”, radi mentalne higijene, kako bi ljubav bolje razumjeli … Ideja o iskrenoj komunikaciji gubi smisao, opet zbog one Švabice čije motivi
mi nisu poznati, ponašanje neprihvatljivo.
Ah MMP, tako malo slova ti nedostaje da ne liciš na nju ….
Uskoro ću u Bg pa na planinu Rudnik, nadam se prijatnom društvu uz nove izazove, mir, knjige, piskaranje i pjesme, uz čisti vazduh i poj
ptica … tako da … ostaje nam samo sms.
Molim pokorno da javiš kada je đavo napustio vase odaje … kako je ono
Milo ili da vidi koliko mi nedostaje.
U prljavom napadu ove sada nepodnošljive mizerije sa nedostojnih
visina, želim da još uvijek vladamo sa ono malo lijepoga što je preostalo u nama.
Ovih hiljadu leptira, još toliko toplih zdenaca što sam
čuvao za oprost, pravično je, pripadaju majci prirodi, kao i nove ljubavne tehniologije što, tamo daleko od mene, pripadaju suludoj
avanturi zapadnog carstva iliti torti bez šećera.

… veži ono od juče, kao i ono od sutra, pa je kraj nadanju …, ako te gosti ne za..bu!

Laka ti noć, dobro ti jutro, MM Prošlo!

***

Oho ho kad se povrjedi sujeta, onda gosti mogu da pričekaju … onda se odgovori hitro …
Idemo po redu i polako …
Švabica je trebalo da bude metafora, bliža humoru nego istini, mada fakti nagovještavaju suprotno … uostalom neko je već napisao da Švabica
ekonomiše, čak i u prilikama kada to ne priliči jednoj dami … možeš misliti, zlobnici lažu da sam ti ja ovako onemoćao, naj lj u ž!
Ona paralela Milo i Švabica je također
nemušta stilska alatka koja pokušava da tekstu daje draž i interesantan kontekst. Atribute Mile ne pominješ jer su divni i bliže istini, a li ONA debela Švabica ti ne valja, iako
ispunjava samo komično-dramske zahtjeve i mali je dio tebe koji se ponekad manifestuje kroz meni uvredljive postupke.
Žao mi je što si propustila priliku da to
prihvatiš na pravi način!
Naglasio sam ti da to može biti esej, tj pokušaj, da volim duhovitost, da ponekad ne koristim pravu mjeru i da mi to ne pripisuješ
za zlo!
Gore od primitive je određivati nekom šta da zaboravi a šta da pamti, šta da radi, gdje da ide, šta pošalje … to može biti samo želja ili
molbena preporuka ili savjet, naravno, dobronamjeran, jer naša moć ne prelazi komšijsko dvorište, ali to mi sujetno oholi nismo naučili, niti
pokazujemo volju da se oslobodimo takvih, ničim zasluženih privilegija … (npr … ja bih volio da vidim tvoju sliku, ja ne tražim da mi pošalješ ni jednu ,
ni tri da muku mučim gdje si bolja …)
Nemoj da te neki izraz jedi … ako ti još niko nije rekao uopšte ne znači da toga nema u nekoj pojavi, u neko vrijeme i
to kod svih, svetice naša … ja toga imam mnogo više i strašno bih volio da mi to neko kaže, iako se još strašnije ljutim.
Lijepo sam te pitao kad mogu da tlf, kada si se smilovala i poslala broj, umjesto odmah, kao ja tebi u prvoj recenici iz Bg. Tvrdila si da mogu da te nazovem kad
god hoću, ali … sada radim … sada imam goste pet dana, sutra imam sastanke … sada spavam … super poštovanje, vrlo napredno i avangardno ili je i to možda
običaj sredine, tj Ona Švabica iz tebe tj onaj primitivizam u liku i trenutku osvete jadne! To ne ide uz moja sjećanja! Otud gruba reakcija.
Pristojne osobe odgovaraju na svaku poruku iskreno, otvoreno i na vrijeme i bez kalkulacija, poslovnih i privatnih obaveza, dok se gosti
rashlade u sauni.
Da čekam pet dana, da oni odu, pa da te nazovem … alal vjera … još samo pojasni kako da čuvam želju do tada !
Prave osobe i priznaju ljubav ma kada ona bila, ako su je osjećali snažno, toplo i nadahnjujuće.
U mladost ili starosti, u braku ili bez … u bijedi ili
raskoši … za godinu ili pedeset!
Oni drugi su mizerniji od primitivaca, bez integriteta i elementarnog poštenja!

Šta sam očekivao od tebe ?… NIŠTA … živiš u mom sjećanju predivno, ali kad si me već našla, ne žali zbog toga … i onda bi pristojno bilo:
Da me ne oslovljavaš sa hello …
Da nisam za tebe ime koje, eto, prepoznaješ I obraćaš mu se kao prolazniku …
Da priznaješ ljubav, bez ograda i obaveza … kako si je ti onda doživila … pa sve do sada … bez sujete i krune na glavi … Ko bi pričao o tome preči! …
Ako ne, objasni zašto!
Da moj minuli rad i pripadajuću nadoknadu ne zoveš mizerijom … jer ja živim u zabludi i ponosu da sakupljam malo vrednije dijamante … od
uspješnih koji prodaju dostojanstvo za šaku dolara i gutaju zapadne žvake, iako su građani drugog reda!
Da mi ne savjetuješ povratak na Sjever kako bih te upoznao sa društvom
ili statusom …
Da mi pišeš mnogo o svemu, kao i ja tebi, sa čvrstih pozicija iskrenosti i otvorenosti … da me inspirišeš, pratiš i rodiš plemenitu ideju.
Da prijatelji, rodbina, pacijenti, ljubavnici, kalemari i samardžije i svi ostali … sačekaju pet minuta dok mi ne objasniš, uz izvinjenje,
silne neprilike i razloge što tvoj tlf ćuti … baš kad poželim da ti čujem glas!
Da pažljivo pročitaš ono što ti šaljem i shvataš pokušaj finesa kao i cijelinu
koja se fragmentalno nazire u složenom kontekstu..
Da čitaš i otvoreno komentarišeš, kritikuješ i upozoriš na propuste nekog stiha, slika i teksta,
Da zavoliš književnost, muziku, umjetnost kako bi dijelili zajedničke sklonosti i bogatili duhovni život …
To savršeno ide uz tvoj poziv humanog radnika, a impresivno otvara
vrata profesiji …

Da znaš da sam se mnogo preispitivao, često osjećao teret grijeha zbog grubog postupka maloljetnog divljaka, zbog rane naivnosti … što je
moralo ostaviti traga, možda i prezira … ALI NE ŽELJU ZA OSVETOM … Ima li toga kod tebe?
Da se vidimo, kako si obećala od prve, pa još hitrije odložila priliku da razjasnimo sve šta je bilo i šta će bit …
Da sve ovo odbaciš na civilizovan način, pokazujući poštovanje, ni manje ni više, već kao ja prema tebi!

Eto Milo Moje Prošlo, od mene ne može iskrenije …
LJ te I kad si ljuta I zla!

***

Drago MMP

I noćas
kada moje riječi ne znače
I noćas
kada ona i ti šaljete samo prezir
I noćas ….i sutra…i mnoge godine
ne ljubi te “silni virtuoz da obezpameti”
već bogati vlasnik vrelog osjećanja
koga ostavlja neobuzdabna mladost
i vrijedno dostojanstvo sjećanja….

Laka ti noć MMP!

***
Eh bolesna … sada … želim ti brz oporavak, vedro raspoloženje i radni elan!…

Ne mogu da vjerujem da sam tako bio nesmotren i grubo uticao na tvoje raspoloženje?!!
Onda sam gori od onog idiota iz sedamdesetih!….ali zašto nam obične
riječi toliko teško padaju kada se sve dade ispraviti, ako mi to želimo…
Obećavam da ću ubuduće birati tonove, bez ironično satiričnih opaski
koje prizivaju uvredu ili negativne aluzije čak i na štetu pisanija i mojih ideja, koje samo izgledaju drsko, ali na kraju želim da trijumfuje ljubav, moral, pravda, ljepota, rad…
Npr , pored meni mile “The first love”, ja priznajem i nikad neću poreći, prešutati ili omalovažiti ono što živi u meni…:
(Da znaš…Ti si u mom sjećanju kao lepršava pahulja, lagano sletila na grudi noseći toplu širinu beskraja, čini mi se, kao jedina ljubav koja
nosi čari svih ostalih ljubavi u životu!)….
Po meni, poslije ovakvog pomena ljubavi, sva žongliranja i insinuacije padaju u vodu!

Hvala i tebi za ono “dragi” … počelo je da me grije oko srca i već halapljivo gutam poruku treći put!
Kao da mi se ona djevojčica privila na grudi….

Mila, pogledaj neki dobar film, opusti se, sutra radiš … ali nalazi snage za oprost … I znaj, da su moje namjere čiste kao suza, da moje
poštovanje nikada neće nestati i čini mi se kao da imam mnogo ljubavi za onu krhku i hitru a premilu …
Naravno, ako ti izgleda čudno, to ne izaziva obaveze
u tvom privatnom i profesionalnom životu, osim iskrenosti, malo poštovanja i slobodnog vremena.

Još par dana sam u HN … sms mi kad poželiš da pričamo … ja imam
potrebu svaki dan i , kao sto si vidjela, poruka za laku noć!

Ma opet … Zahvaljujem ti cijelu noć za ono “dragi”… vidiš kako me lako
usrećiš.
Glavu gore, moćna si!

***

MMP,
Ova neizvjesnost me zamara
dok ti stojiš nijema i dalaka,
nepovratna, kao mladost zarobljena tugom…
Još ako dozvoliš da zapadni vjetar pokrene vrtešku i u mojoj glavi.
dijeleći srce na pola …
ja nikada neću znati koja polovina pripada meni …!

***

… nadam se da si odmorna, vesela i raspoložena, da ćeš i ovu veče provesti u prijatnom društvu, u lijepom raspoloženju, uz čašu vina i
melodije koje bude toplu atmosferu … a onda će biti laka noć, što ti najiskrenije želim, kao i one prethodne, kao i one buduće …

***

Ej Milo Moje, Prošlo

Sada, sada …
Da nije ove hladne daljine među nama…
Rado bih ti pripremio čaj … sa mnogo limuna …
Rado bih hladio melem da nestane bol …
Stavio jastuk na krilo i milovao onu tvoju plavu kosu …
I ljubio one tvoje ruke sa opojnim mirisom Une i sedamdesetih …
Gledali bi film „Moulin Rouge“
diveći se ljubavi kada ponese plemenitim žarom.
„Hvala ti, baš si pažljiv,…
hvala, ljubim te“
Prije nego me dodirnu tvoje usne,
A dok se melem ne primi …
Obrisao bih ti suze
da ne ostavljaju trag na bijelini tvoga uzglavlja …
… Jer je igračica odigrala maestralno…
Ali tu nije kraj ovoj čežnji…
Napravio bih specijalitet koji si odabrala na revijii vrhunskih
kulinara
i servirao na tako bijelom stolnjaku …
Ako je sofra na korak, a tvoja bol ne posustaje,
držao bih na jastuku i stolnjak i tanjire i salvete i viljuške …
I bio sretan što služim …
… onoj djevojčici!
… Da presahne mora vječnom dužniku!
Za oprost zabludjelom grijehu!

Naravno, ne bih prestajao
da ljubim one ruke sa opojnim mirisom Une i sedamdesetih …
Samo bih pazio da me ne ubode viljuška …
Jer …
Dezert bi bio „Pijani kivi“ u vrelom sosu od pudinga
… dekorisan pahuljicom badema …

Padala bi teško istina u oči …
Samo … samo što … što
Što sakrivaš glavu u jastuku
Jer ti osmjeh dobro stoji
Dok ja kupim ostatke i brišem
posuđe …

Sve bi to zalili viskijem sa ledom …
Pjevao bi ti Rej Čarls
Da proslavimo ovu noć
Kada pomenu ti ime moje …
Kad si me poljubila …
Kad više nisi bolna …
Kada Rej završava „Vrijeme plakanja“
Poslije toliko godina …
Kada pomenu ti ime moje!

Ne dolazi
Ne dozivaj
Ne piši
Sve dok vrijeme ne odredi smisao …

Nemoj, nemoj milo moje …
Sve dok  internet ne porodi
poznato ime …
Da …da …da …
Poznato ime …
Helo!
Nemoj, nemoj milo moje …
Sve dok se ne vratiš u voljeni grad
Lijep kao čežnja
Hladan kao osveta …
Nemoj, nemoj milo moje … prošlo …

***

Ljubav je bila i ostala
samoniklo osjećanje,
ono rajskog porijekla,
mirisa i boja…
i nikada zavisno od vremena i mjesta,
od običajnih amina
i stega zabuđalih matičnih parafa!
Ona je moćna da nosi
onu veličanstvenu pobjedu snova
i onaj najmiliji poraz čežnje,
naše poglede do vječnosti,
naše strepnje do kraja…
ona njedri i toplinu damara
i energiju dodira,
drhtaje do bola
i privrženost bez granica…
Ona nastaje i nestaje…
ne hajući za podle dušebrižnike
i seoske dokonjače…
poražene običaje…
skovane planove,
prohujale kiše,
zadocnjelo sunce…
…kako se to može poreći…

***

Ukr’o Sam Ti Riječ

Ne sjećam se
Kada lutam netom
Ne javljam se
Kad vozim za Štutgart
Ne volim karneal
U dane mimoze

Hoću da gledam
Dok silni val huči
Hoću da opija
Ljepota one Une

Hoću da ljubim, ljubim, ljubim…
Tamo gdje su želje
U braon somotu
Gdje počiva čedno…
Iskreno…
I vječno…