K A L T R Š M A

Primivši blagopoloženo ali privremeno rješenja PIO, pod broj dvadesetdvocifreni, a na osnovu člana zaleđenog na broju minus devedesetdevet , stav presvetog narodništva Zakona o umi(o)rovanju, eto došlo mi poštovani publikume da i ja tako hoću, da i ja rukoljubim uvaženu gospodu, od Velevažnog Prezidenta pa sve do Popečiteljstva Svevišnjeg, kako bi poklonili dužnu pažnju i razmotrili malu žalbalicu, iliti zahtjev za mudrovito ponovljen postupak utvrđivanja sada stalnog rješenja PIO u odježdi presvijetlog prava na dijelanje i skladno njima, visinu nadoknadne crkavice, kako bi otklonili ovu sramnu mrlju na licu mlađane demokratije i moje uobrazilje, koja bi da se diči dometima humanitarnog postojanja i socijalne pažnje.

Prostom matematikom, sabirajući još prostije brojeve u Radnoj knjižici mučenika, nekako sam uspio doguzeljati do navršenog penzijskog staža od jadnih 24 godine, 08 mjeseci i 27 dana, što je u neskladu sa istim postupkom blagodarnog autoriteta, koji, ne sumnjam, to uradi bolje i bio bih zahvalan da me argumentovano poduči.
Razlika je samo skromnih sedam mjeseci i šesnaest dana, ali grijeh je grijeh.
Nikada nije kasno da uradimo pravu stvar, tješe se gubitnici.

U dobro poslaganoj osnovi za konačan raspored brojeva bode oči kolona broj 4, sati rada u Pregledu zarade i ličnih koeficijenata, gdje se plasti blistava parada nula, što je naglašena simbolika za potpukovnika JNA sa Vojnotehničkom akademijom, Komandno-štabnom akademijom, za još tananijeg diplomiranog vojnog inžinjera, koji, sjećate se dobro, ništa nije radio tačno u tom periodu, niti uplaćivao zakonom propisane doprinose i još se drznuo da traži te dobije najviše službene ocjene, stručne ekstra promocije, samorasli autoritet u oba smjera vojne hijerarhije, čist kao suza, vrijedan kao dragulj, onaj samohvalni…(slagaše drugari).

E nema takve personalne evidencije!
E nema i tačka, pravedno ispraviše nepravdu ideološke privrženosti personalni magovi Pričuvnog Odbora Kadrovika Popečiteljstva Narodne Odbrane Republike Srbije, nekada servis neimara, sada ostrašćeni vlasnici zakona, tog zlatnog topuza gdje gordo postavljaju svoj profesionale paraf, naravno, po ovlašćenju pukovnika, jer gdje će se načelnici time zamajavati, kao što bi mogla i radoznala javnost njihovim slasticama …

E neće biti ni kod nas ništavnih podataka o ličnim dohodcima, doprinosu itd. ..kad’ nas onako kukavički ostavi u teška vremena, kao po scenariju stiže i ekspres ‘aber iz bivšeg RŠTO BiH, gdje svojevremeno istom slagaše potpukovnika… ti ćeš daleko dogurati …ako nas budu pitali, a pitaće!

I dogura daleko…
osmjehnu se blaženo voditeljka postupka u prijatnoj katakombi PIO,
gdje blagopahulji orkestrirano tendenciozna harmonija…
U slobodno vrijeme ova dama je ostrašćeno pasionirani ljubitelj parade , kao p.puk umjetnosti, u kojoj nježno dodaju srebreno vezane gravure iz rezervne palete moćnih paragrafa.

Nije isti postupak ostvarivanja socijalnog prava za potpukovnika kad ga izvoli uputiti Vrhovništvo Narodne Odbrane i nekog tamo, ko se drznuo da napusti Vojsku Otadžbine, opet ona poduči p.pukovnika, sada izdajnika nacionalne stvari, pobjegulju , otpadnika od vijekovima duhovno moralne vertikale, stožera našeg postojanja, našeg opšteljubno časnog kosmopolitizma.

U pravu jeste gospa,
pomislih drhteći od straha,
malo je podaničkih kukavica
koji su lično Aliji, Radovanu i Ratku otpjevali
“ne računaj na mene”,
zanemarujći privlačno sjajno dugmeta,
lovor(ik)e na krhkom ramenu,
otiskujući se sa dva kofera i dvoje nejači
u nemilost vrleti paklene demokratije.

Baš me briga za vaše postupke, nema veze za vaše poglede prema potpukovnicima, ali nadoknada za naš radnerad u izgradnji i jačanju samoupravnog, socijalističkog društva, bi trebalo da bude tu negdje, barebare, opet pomislih, opet ne smjedoh reći, ali sada smijem, jer naoružah nejač , jer se sjetih…
I onaj koji ne napusti karijeru VJ,
Zenge
i Beretke
mučno slavljenih devedesetih
je izdajnik, također,
ali velik kao zakletva!
Ali…
To za neko drugo vrijeme, drugu nafaku.
Drugo ministarstvo, drugi PIO,
trezven a pio.

Nekako ćemo to presložiti, ali učini mi malu uslugu, šapnu, kao da mi, šarmantna Gordana kada me ugosti u katakombi PIO…
Kako neću da te odmijenim, ohrabrim se ja korak bliže neodoljivoj gospi, skoknem za dvije minute onih sto pedeset metara oko ministarstava, sačekam dva sata majora koji u hići zaboravi srdačni osmijeha potpukovnika, ali sa aminovanim apetitom i manirom pukovnika, autoritativno konstatova da dokazi o razrješenju sa p.puk dužnosti i cifre uplata po ukupnom stažu nisu potrebni.
On će to odmah urediti, samo minut da sačekam,
da on potanko objasni Gogi, onoj iz katakombi,
šta im je činiti na plemenitom putu časnih neimara.
Ne znam da li je putem telefona ili je i on skoknuo do onih katakombi!
Moje je da čekam.
Čekam.

Još da imadoh dara da malo razmišljam, da malo bolje iskoristih vrijeme…
Da pometem ove nedostojnosti oko sebe, da ih složim u pripadajuće registre, da vidno označim kontejner, eto atrakcije za armiju nesposobnih kao ja!
Ali…
Dok si dlanom od dlan proleti još jedan sat, sjećate se sad imadoh tri iako je dovoljan jedan, eto ti ovog puta zastavnika.
Major je sve natanane odlično, a kako bi drugačije, odradio sa Gogom … ne znam da li tamo daleko u katakombi PIO, gdje blagopahulji orkestrirano tendenciozna harmonija …
Ipak, njegov savjet je… vi napišite onaj pismeni zahtjev za ove dvije potvrde kako bi predmet dobio na težini!
Mi težimo perfekciji, naročito naš major, a i Goga to voli da bude službenoprijatno…znaš kako je red još plus disciplina odmjerena toplom ljubaznošću u prijatnoj katakombi PIO.
Ovaj rijetko dobar čovjek vrati mi vjeru u papire, objasni on tečno formu , sadržaj i mjesto deponije za moje slijedeće neozbiljne postupke.
To ću već nekako, ali kako da nađem evidenciju o ličnim dohodcima, priupitah koristeći neočekivanu priliku u igri zalutalih dangubića.
Kramp i kopaj burazeru, poduči me opet korpulentni predstavnik moćnih državnih institucija u liku koji nosi nedostižnu odlučnost i moć.
U Beogradu da kopam?
Ako ne nađeš pravac do Sarajevo!
Nije ni to loše.
Šta bih da sam radio u Ljubljani ?
Evo kompromisnog otkrića, trijumfalno naglasi sofisticirani zastavnik i nesebično usmjeri rovokop ka unosnom cilju koga čuvaju umiljate kobre.
Kakav je to cilj, ko to ponos čuva sada se pitate i vi …
Objasni da, ako sam nađem matičnu evidenciju , mogu ostaviti kramp bilo gdje, neka i drugi kopaju, da ne oklijevajući trkom usmjerim pravac azimut kruzera zastavniku, našoj uzdanici, koji će utvrditi validnost algoritma logike varijabli i deponovati platform fascicle o minulom u majorov kabinet, to još u vrijeme kafetajm sa načelnikom.
Ako je još pukovnik saglasan, majoru neće biti teško da pozove ponovo potpukovnika u rezervi, da ljubazno opet naredi da presudne fakte nesretne biografije distribuira kontinuirano onoj konvergentnoj Gogi, kao ekspertu za nove parade.
Kad već radim tvoj posao hoću li dobiti tvoju platu za taj period, bezobrazan rođen ja.
Hoćeš i moju, i majorovu, i Goginu! Garantujem čašću! …ako nađeš dotičnu lokaciju …pravo me okuraži zastavnik, rođen kao ja u majorovom opasaču,
ali …
ali…
kad opasač steže,
sve je neobično…
zaleprša razum,
vari nelogično!

Vrlo interesantan dan ,
poetski inspirativan,
da razbiješ brigu i onih hiljadu dinara
koje strasno odmjeravaš sedam dana.

Dvije kifle,
dva busaplusa
i kiseli napitak za grešnika iz Danteove ,
a mogao je bez tog luksuza.

I Goga bijaše od riječi,
u onoj katakombi,
gdje blagopahulji orkestrirano tendenciozna harmonija …

Poslije parade nula, još ljepša parada jedinica u koloni osam navedenog pregleda, kao lični koeficijent na radu, a onda visoka matematička aparatura, nejasna ražalovanom inžinjeru, ali jasno iznjedri obećanu nagradu minulog rada …
… 25,513821 puta 715,71 plus 000 …
šta to predstavlja ne pitaj, nije važno kako se prikrivaju neozbiljne namjere nas mutivoda na paradi ponosa nula i jedinica, odnosno godišnjica.
Ali konačni privremenostalni iznos prepoznah, tačno 18.260,50 dinara, prava nagrada, još svaki mjesec ako poživiš, još od aprila, zaostavština za šest mjeseci.

Kako pogriješih kad sam kontao da bi bilo fer jedna godina i deset mjeseci!

Megaloman, zaboravio sigurno paragraf iz fioke o zastarjelom pravu, o otuđenom radu, aminovanom u Ustavnom sudu, objasni mi odgovorni patriota.

A kako tek objasni dobrodušna tetka u poštenoj logici i pronađe zaostatke od progona iz VJ, od pritisaka, pretnji , šikaniranja od strane nacional-patriota, lažnih prijatelja-bijesnih preletača, sve do granica bola u borbi za opstanak.
Znam ja, bilo bi lijepo, ali to prati ružno nemoguće, oni isti kadrovici po instrukcijama bojovnika, kršitelja zakona što ostavljaju znamenje na duši i tijelu.
Proživljeno sakaćenje duhovnog i materijalnog bića nedužnih u yu tragediji neće nadoknaditi ni moćni trezori Međunarodnog Monitarnog Fonda!

Da nisam tako pogan mogao bih solidno organizovati ovo malo života…ostavio sam alkohol a poslije pio ne marim više žene. Samo da bacim duvan i hranu, eto meni ugodnog prebivanja sa pripadajućom milostinjom.
Još se riješio deliveri unita setlarskih pica na minus trideset!
Ili, mogao bih da se ne odričem mojih slabosti, kada bih zaradio mjesečno još dva puta po osamnaest tisuća.
Za one gadljive to je hiljadarka!
Imao bi kao i penzionisani potpukovnik što ne izdaje roda svog, onaj pravi, sa naklonom d(D)raži, vrhovniku u milosti vlasti.
Ali, ne lezi vraže!
Opet Goga iz one katakombe, opet zahtjev, opet samo mala izjavica pod vaspitnom odgovornošću, da nigdje nisam radio i da ne radim na prostoru bratskih republika, sada značajnim faktorima modernog poslovnog okuženja, tamo gdje samo mene čekaju za nove pobjede mudrih menandžera.
Ti se Gogo šališ …!
Šalim se i ja …!
Kad nemam dokaz o krampanju u onako ozbiljnoj državi, kako ću naći fotelju u ovim bananicama koje nas guše u zanosu ljepote obećane demokratije.
Nisam ja za njih kao ni južno voće za mene!


***
Dugo sam Velevažna Gospodo ponizno razmišljao o opravdanosti mojih zahtjeva da se utvrdi pravo stanje u još jedared postupku, da se pravilno odmjeri moj dio kolača…povoda je previše kao i poganog ogorčenja na pragu objektivnosti, ali ipak, opet ponizno molim ljubazne neimare iz Direkcije PIO i Ministarstva Odbrane da razumiju samo dva razloga u odbranu ovako drsko nametnutog zahtjeva.
Prvi je moja komšinica, to njeno pakosno …evo ga ovaj lezilebović, umjetnik bez matične evidencije ali već krčmi “pemziju”.
I to svaki put kada prođem nakon što sam je ljubazno pozdravio!

Drugi razlog u dišpet mom starom prijatelju, tom olinjalom čimbeniku sizova, oura i bezbrojnih zavoda utopističke strukture…ubi me svaki dan njegova jaka riječ ali i lik i djelo…
“U moje vrijeme, da si bio čistačica imao bi bolju penziju!”

Drzak, a u pravu, zaključih na kraju detaljne analize, kao Goga, kao major, kao dobri zastavnik, moji protagonisti u nečasnoj predstavi, kao načelnici i direktori, kao ledena katakomba ministarstva, kao masna poštanska štedionica …
Na žalost, ovaj put kao nemoć Zaštitnik građana, Povjerenik za informacije, Fond za humanitarno pravo…svi zamoljeni i propustili priliku da brinu o pravu, socijalnoj pravdi, autoritetu institucija čije povjerenje uživaju.

Kao naša dika, Predsjednik Vlade, sada Presedatelj, onaj koji moju predstavu vrati Popečitelju vojnom a ovaj VD pomoćnici ministra , a ova kavendišući sa Gogom u onoj katakombi, optuži NATO vatromet.
Naravno jedva su stigli pronaći nove stolice kako da nađu tako sitne brojke u matičnoj evidenciji!
Ruku na srce i kosmopolit je griješio odlazeći, ponavljajući omiljenu mantru…”nikad mi ne možete uzeti toliko mnogo, koliko mi malo treba” .

***
Na kraju, ako ovako iskreno nastavimo uozbiljujući sumornu stvarnost, pohvalno je brinuti o budžetu države, odmjeriti svaki dinar u opticaju , ali još je važnije da odluke ne budu na štetu nedužnih u postupku koji vrijeđa dostojanstvo potvrđeno izuzetnog rada, odgovornosti, rezultata i učenja uz to.
Ovako neozbiljna naknada, iako privremena, dolikuje montaži neuspjelo naivne farse.
Korišteni podaci za utvrđivanje konačnog iznosa su samo četiri godine (1990, 1991, 1992, 1994) uz to nepotpuni. Slučajno ili namjerno, Računovodstveni Centar Ministarstva Odbrane za dvije godine je pothranio odluku samo u visini armijskog dodatka, što je moguća trećina ostvarivanog ličnog dohotka, a posljedica je da je lični koeficijent naradu 0,5752…, odnosno 0,6371… za 1990, 1991 godinu.
Za period od 1975 do 1989 godine koeficijent je 1.
Šta to predstavlja u konačnom ishodu, neobjašnjeno u rješenju kao i postupak koji to nehumano dozvoljava!
Sudeći po iznosu, meritorni ekvivalent je minimalna penzija u državi Srbiji!
Ukupni sati rada (8558), opet samo za navedene četiri godine, predstavljaju ukupni rad, doprinos u penzioni fond i sledeći su mizerni mega faktor koji dominantno presuđuje u bijednoj odluci, rješenju o visini nadoknade.
Svaki djelatnik, plaćen da razumije i realizuje postulate socijalne politike nečasno je dao doprinos eroziji morala birokratije koju predstavlja u ovom neosamljenom slučaju.

Postoje naredbe koje se ne moraju izvršiti,
kao što smo vidjeli,
mada cijenu plaćaju nedužni za sada,
ali sud pravde neminovno čeka na račune.
Najteže je kad ih polažemo sami sebi!

Zalutala stvarnost da matične evidencije nema (1975 do 1989 godina) je neprihvatljiva kao i da se to ne pominje u rešenju niti preduzimaju mjere prema odgovornim subjektima.
Ako je pribavljanje dokaza, još na vlastiti trošak, obaveza osiguranika bez stručnog iskustva, a u čeljusti birokratije neodgovornih poslodavaca, onda je aktuelna aktivna misija fonda i ministarstava van granica utvrđenih fundamentalnim pravima i ozbiljnom socijalnom politikom.

Sistem koji nije u funkciji čovjeka ne zaslužuje poštovanje, odanost i pregalaštvo, već rađa otuđenje u sivoj svakodnevnici, što je neoprostiv grijeh politike kao i civilizacije, naučne misli kao i humane prakse.
Borim se za jasno, radikalno humanizirano i prihvatljivo rješenje praćeno poznatim elementima radnog iskustva, na osnovama pravde, istine i vrijednosti minulog doprinosa.

U slučaju da će neka bolja država smoći snage da opet vrati dostojanstvo radniku, da koristi humane metode i zakon u legitimnom postupku i da garantuje pravno valjanu i pravičnu odluku, pratiće je i moje najtoplije želje.

***
U slučaju kontraargumenata,
U što ovako zabludio ne sumnjam,
Budite pozvani da ove informacije slobodno koristite
Da vas ne iznenade
U slučaju kada neko pronađe kramp …
… Kada neko zlorabi vaš osmijeh natežući nemoć u svijetu paragrafa
… Kada neko podvaljuje mala slova kao megadah snage, svježine …
Na kraju …
Sve u inat mrtvodraži …
Ma ebeš penziju …
Drug pukovnik reče
Ko duboko kopa
Taj će i da nađe

Nasmiješi se i kad gubiš!

Kafe su ispijene
Ostao je šećer
Samo da srce izdrži
Čekajući tri mosta
Na listi Dedinja
VMA ga ne priznaje
Omču devedesetih
Sada pritežu
U katakombi PIO!
…